Klanjam Ti se smjerno

Klanjam Ti se smjerno, tajni Bože naš,
Što pod prilikama tim se sakrivaš.
Srce Ti se moje cijelo predaje,
Jer dok promatra Te, svijest mu prestaje.

Vid i opip, okus varaju se tu,
Al’ za čvrstu vjeru dosta je što čuh;
Vjerujem u svemu Kristu Bogu svom,
Istine nad ovom nema Istinom.

Samo Bog na križu bješe oku skrit,
Ovdje je i čovjek tajnom obavit;
Vjerujem u oba, oba priznajem,
S razbojnikom isto skrušen vapijem.

Rana kao Toma ja Ti ne vidim,
Ipak Bogom svojim priznajem Te s njim;
Daj da vjera moja uvijek življe sja,
Da se ufam u Te, da Te ljubim ja.

Isuse, kog sad mi krije veo taj,
Žarku želju, molim, Ti mi uslišaj:
Daj da otkrito Ti lice ugledam
I u slavi Tvojoj blažen uživam.

Sv. Toma Akvinski

Molitva poslije pričesti svetog Tome Akvinskog

Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože, zahvaljujem Ti što si mene, svoga grešnog i nedostojnog slugu nahranio dragocjenim Tijelom i Krvlju svoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, ne po mojim zaslugama, nego po svom smilovanju.

Molim Te i zaklinjem, da mi ova pričest ne bude razlog za osudu nego spasonosna preporuka za oproštenje. Daj da mi bude učvršćenje vjere i štit dobre volje. Nek’ istrijebi moje pogrješke, iskorijeni požude i putenost, nek’ mi uveća ljubav, strpljivost, poniznost, poslušnost i sve kreposti. Nek’ mi bude obrana protiv zasjeda svih neprijatelja, vidljivih i nevidljivih, nek’ smiri moja duševna i tjelesna uzbuđenja. Daj da po njoj čvrsto prionem uza Te i sretno postignem svoj konačni cilj. Privedi mene grešnika na onu neizrecivu gozbu, gdje si Ti sa svojim Sinom i Duhom Svetim svojima svecima istinito svjetlo, vječna radost, najveća naslada i savršena sreća. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Gospodine, proničeš me svega i poznaješ (Ps 139)

            Gospodine, proničeš me svega i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
            izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
            znani su ti svi moji putovi.
Riječ mi još nije na jezik došla,
            a ti, Gospodine, sve već znadeš.
S leđa i s lica ti me obuhvaćaš,
            na mene si ruku svoju stavio.
Znanje to odveć mi je čudesno,
            previsoko da bih ga dokučio.
Kamo da idem od duha tvojega
            i kamo da od tvog lica pobjegnem?
Ako se na nebo popnem, ondje si,
            ako u Podzemlje legnem, i ondje si.
Uzmem li krila zorina
            pa se naselim moru na kraj
i ondje bi me ruka tvoja vodila,
            desnica bi me tvoja držala.
Reknem li: “Nek’ me barem tmine zakriju
            i nek’ me noć umjesto svjetla okruži!”
– ni tmina tebi neće biti tamna:
            noć sjaji kao dan
            i tama kao svjetlost.
Jer ti si moje stvorio bubrege,
            satkao me u krilu majčinu.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
            što su djela tvoja predivna.